supercontext
supercontext · supercontexts
The parent context to which a subcontext belongsThe parent context to which a subcontext belongs.
Значение
значений: 1The parent context to which a subcontext belongs.
Происхождение
From super- + context.From super- + context.
Wiktionary, CC BY-SA 4.0 · source
Формы
мн. число: supercontexts| Ед. число | supercontext |
|---|---|
| Мн. число | supercontexts |
правильный